Istra - Istria - Turistički vodič
Malvazija
|
|
Malvazija - pod tim imenom javljaju se sorte pretežno
bijelog grožđa vezane prvenstveno uz Sredozemlje. U talijanskim
pokrajinama Piemonte i Puglia uzgajaju se i sorte crnoga grožđa.
Ime "malvazija" dolazi od grčkog grada Monemvassia (Μονεμβασία) s
poluotočića Peloponeza.
Grčko ime (mone=jedan, sam; emvassia=ulaz) znači jedan ulaz,
govoreći kako pristup do otoka-utvrde je vodio jednim samo putem, tj. onim
preko mosta kao što se to lijepo vidi na donjoj slici. Ova je utvrda
poprimila talijanski naziv "malvasia". Bijele sorte: malvasia bianca del Chianti, malvasia
del Lazio, malvasia delle Lipari, malvasia di Candia, malvasia di Ragusa
ili Dubrovačka malvazija, malvasia di Sardegna, malvasia Istriana ili istarska malvazija.
Pretpostavlja se da su u Istru sortu istarska malvazija donijeli mletački trgovci
u 13. stoljeću. Danas je u Istri najrasprostranija sorta. Vino se
odlikuje prosječnim sadržajem alkohola od 11,5 do 13,5 vol %, dok
vrijednost ukupnih kiselina varira od 5,0 do 7,5 g/l. Dakle vino ima
dosta alkohola, dok sadržaj kiselina je nizak - to su glavne sortne
odlike istarske malvazije. Boja vina
jest žuta sa zelenkastim nijansama; zrelo vino poprima zlatnu
boju. Poslužuje se na temperaturi od 10°C uz ribu i bijela mesa.
Crne sorte: malvasia nera di Lecce, malvasia nera di
Basilicata, malvasia nera di Brindisi - uglavnom uzgajaju se u Italiji.
Nemaju veze sa bijelim sortama. Samo im je ime zajedničko.
|
 |
Kliknite
ovdje za veću mapu
|
Monemvassia u 17. stoljeću
|
Sorta
loze malvazija kultivira se i na otoku Lanzarote koji pripada
arhipelagu Kanarskih otoka. Lanzarote je otok vulkanskog porijekla koji
svojim krajolikom liči na mjesec. Prekriven je vulkanskim pepelom i lavom,
jer je ovdje vulkan bio aktivan do 1730. godine. Na otoku skoro da i ne pada
kiša, ali su noći pune vlage i magle. Loze se sade u ljevkaste udubine kako
bi se ovdje skupljala kondenzirana voda od magle, a okolo su sagrađeni
suhozidi kojima se loze štite od jakoga vjetra. Loze moraju svojim korijenom
doseći dubinu od oko dva metra kroz vulkanski pepel da bi se tada
ukorijenile u njima za život povoljnom tlu.
Od ljudi koji su posjetili ovaj otok čuo sam da je ovdje berba grožđa dva
puta na godinu, što je vjerojatno. I naše bi martinje grožđe dozrijelo kada
ga zimske temperature u tome ne bi spriječile.
  

|
| |

HOME
Site Map
Kontakt
Linkovi

|